Akromegalija je bolest koja najčešće nastaje kao posljedica pojačanog izlučivanja hormona rasta zbog prisustva tumora hipfize - somatotropinoma, koji se razvija iz njenih somatotropnih stanica. Somatotropinomi su benigni tumori hipofize i najčešće nastaju iz jedne jedine somatotropne stanice koja je pod uticajem nekog unutarnjeg ili vanjskog faktora doživjela genetske promjene. Oko 20% svih adenoma hipofize su somatotropinomi i za razliku od prethodno opisanih prolaktinoma koji se češće pojavljuju kao mikroadenomi, 80% svih somatotropinoma su makroadenomi, koji uglavnom sporo rastu i u času dijagnoze obično su prečnika nekoliko centimetara. Somatotropinomi se mogu pojaviti i u mješanom obliku, najčešće sa laktotropnim stanicama koje proizvode hormon prolaktin, tako da ovi tumori osim hormona rasta u suvišku izlučuju i prolaktin. Relativno rijetko može se naći i mješani adenom koji je građen od stanica koje izlučuju hormon rasta i TSH ( tireostimulirajući hormon ), tako da se kod oboljelih osim simproma akromegalije redovito otkriva i hipertireoza, zbog pojačane stimulacije štitnjače od strane TSH. Hipertireoza čiji je uzrok nastanka bolest hipofize naziva se sekundarnom, za razliku od primarne koja nastaje kao posljedica bolesti same štitnjače. Broj oboljelih od somatotropinoma je u stalnom porastu što se pripisuje uticaju različitih faktora iz spoljne sredine. Kod mlađih osoba tumor raste brže, širi se u susjedna tkiva i razara ih i izlučuje velike količine hormona rasta. Od akromegalije najčešće oboljevaju ljudi stari između 20 i 40 godina, a bolest podjednako zahvata oba spola.    

Simptomi akromegalije

Somatotropinom je tumor koji obicno sporo raste i proporcionalno rastu povecava i izlucivanje hormona rasta, tako da se i simptomi sporo razvijaju i cesto ostaju

Slika 1.

nezapaženi, i može proci pet do deset godina od nastanka tumora do njegovog dijagnosticiranja. Zbog toga je dijagnosticiranje akromegalije u ranoj fazi teško, ali je vrlo bitno i to ne samo zbog lakšeg lijecenja tumora, negi i zbog toga što sve posljedice koje nastaju zbog pojacane izloženosti organizma hormonu rasta, nestaju nakon uspješnog lijecenja i dovodenjem razine hormona rasta u normalne okvire. Od pocetnih simptoma najcešci su jake glavobolje pracene depresijom, pojacanao znojenje koje nastaje kao
posljedica aktivnosti somatotropinoma, kao i brzo umaranje. Od simptoma koji se kasnije javljaju treba spomenuti postepeni gubitak sluha, zatim utrnulost zglobova, ruku i nogu, zadebljanje usana, jezika ( slika 1 ) i mekih dijelova nosa i ušiju, povecanje stopala i šaka, kao i stvaranje nabora na celu. Komplikacije sa vidom cesto su prisutne i zavise od pravca rasta tumora. Kod žena je cesto poremecen menstrualni ciklus, pojava iscjedka iz dojke može, ali i nemora biti prisutna, ali je cesta kod mješanih tumora koji izlucuju hormon rasta i prolaktin. Kod muškaraca sa akromegalijom može doci do gubitka potencije.

Svi ovi simptomi najcešce nestaju nakon uspješnog lijecenja tumora. Ako se bolest pravovremenom ne dijagnosticira dolazi do promjena na kostima, posebno kostiju glave, kicme i rebara gluhoca je sve izraženija, dolazi do porasta šaka i stopala ( slika 2 ), a lice se deformiše, što se posebno

Slika 2.

manifestuje izduživanjem i rastom donje vilice, a to, opet, za posljedicu ima povecanje razmaka izmedu zuba. Promjene koje nastaju u kasnoj fazi bolesti ostaju trajno, bez obzira na ishod lijecenja somatotropina. U ovoj fazi bolest je lako prepoznati, na osnovu izgleda bolesnika, a laboratorijska dijagnoza samo potvrduje bolest. Kod pocetnih simptoma koji ukazuju na akromegaliju, redovito se rade pretrage krvi da bi se odredila razina hormona rasta i njegovih posrednika somatomedina ( IGF ). Kod odredivanja hormona rasta treba uzeti u obzir cinjenicu da hipfiza ovaj hormon izlucuje u paketima, odnosno da je njegovo lucenje pulsirajuce. Na isti nacin hormon rasta izlucuje i tumor. Zbog toga su potrebna višekratna mjerenja hormona rasta u toku jednog dana i to se najcešce radi pet puta dnevno. Treba uzeti u obzir da hormon rasta normalno može biti povecan i kod zdravih osoba, posebno nakon fizickog rada, gladovanja, ucenja ili bogatog mesnog obroka. Zbog toga je odredivanje somatomedina (IGF) mnogo pouzdanije u dijagnozi akromegalije. Somatomedini nastaju u jetri i perifernom tkivu pod uticajem hormona rasta, ali nisu zavisni o dnevnoj promjeni koncentracije HR koja nastaje kao posljedica njegovog pulsirajuceg izlucivanja. Osim u dijagnozi, odredivanje somatomedina važno je i za kontrolu postoperativnog toka, jer svako povecanje somatomedina ukazuje da tumor nije u potpunosti odstranjen i da se iz preostalog tumorskog tkiva razvija novi somatotropinom.