Drugi po učestalosti funkcionalni adenom hipofize je somatotropinom ( slika 1 ). Nastaje iz somatotropnih stanica ( ćelija ) hipofize, koje proizvode hormon somatotropin, poznatiji kao hormon rasta( HR ). Kako svi funkcionalni adenomi proizvode u suvišku hormone tkiva hipofize iz kojeg su nastali, tako i somatotropinom izlučuje višak hormona rasta, dovodeći do teških poremećaja metabolizma i patoloških promjena na čitavom nizu organa i tkiva na koje ovaj hormon uobičajeno djeluje. U ovom i narednom članku upoznat ćemo čitaoce sa ulogom hormona rasta u organizmu i posljedicama koje nastaju zbog patoloških stanja koje dovode do njegove pojačane produkcije.
Ektopicno izlucivanje hormona
Pretjerana izloženost organizma hormormonu rasta izaziva sistemsku bolest koja se naziva akromegalija i u preko 95% slucajeva za nju je odgovoran adenom hipofize koji se razvija iz somatotropnih stanica. U ostalih 4 - 5% slucajeva za pojacano izlucivanje hormona rasta odgovorni su ili tumori hipotalamusa ili neki zlocudni tumori drugih organa. Tako na primjer tumori timusa, medularni karcinom štitnjace, ili tumori pankreasa takode mogu izlucivati hormon rasta, koji izaziva iste posljedice kao da ga pojacano izlucuje adenom hipofize.
Slika 1. Zastupljenost pojedinih adenoma hipofize
Pojava da neko needokrino tkivo izlucuje hormone naziva se ektopicno lucenje hormona. Razliciti su nacini na koji tumori uzrokuju akromegaliju. Tako na primjer tumor gušterace proizvodi hormon rasta i tako direktno dovodi do povecanja nnjegove koncentrocije. Posebno je zanimljiv nacin na koji neki tumori pluca uzrokuju akromegaliju. U normalnim okolnostima hiptalamus proizvodi hormon somatoliberin i tako stimuliše hipofizu na lucenje somatotropina ( hormona rasta ). Pojedini tumori pluca, takode proizvode somatoliberin, koji na identican nacin kao somatoliberin proizveden iz hipotalamusa, stimuliše hipofizu da proizvodi hormon rasta. Imamo, dakle dva izvora somatoliberina, jednog kojeg proizvodi hipotalamus i drugog kojeg proizvodi tumor pluca.. Ova dvostruka stimulacija hipofize ima za posljedicu pojacano izlucivanje hormona rasta i posljedicno pojavu akromegalije. Do danas nisu poznati uzroci ektopicnog lucenja hormona, ali ovu cinjenicu treba uzeti u obzir kod pojave akromegalije, pogotovo onda ako se pregledima hipofize ne može otkriti adenom. Hormon rasta nije jedini hormon koji se ektopicno izlucuje. Poznato je da pojedini tumori jetre i dojke mogu pojacano da izlucuju gonadotropine, dok tumori probavnog trakta, jajnika, bronha i gušterace mogu stvarati i adrenokortikotropni hormon
( ACTH ), cije pojacano izlucivanje dovodi do Kušingovog sindroma, bolesti o kojoj cemo govoriti u jednom od sljedecih nastavaka.
Hormon rasta( somatotropin )
Hormona rasta ima znacajan uticaj na rast tkiva, kao i na rast jedinke u visinu. Kod djece koja su u ranom djetinjstvu, zbog nekog patološkog stanja, bila izložena pojacanom djelovanju ovog hormona, dolazi do pojave gigantizma, odnosno enormno visokog rasta u visinu. Obrnuto je kod djece koja imaju manjak ovog hormona. Hormon rasta potice ulazak aminokiselina u stanice, cime pospješuje sintezu bjelancevina, a ima i veliki uticaj na metabolizam ugljikohidrata i masti. Njegova koncentracija direktno utice i na koncentraciju inzulina u krvi. Pretpostavlja se da hormon rasta u vecini slucajeva ne djeluje na tkivo direktno, nego svoj uticaj ostvaruje tako što stimuliše izlucivanje tzv. somatomedina ili inzulinu slicnih faktora rasta ( IGF ). Ove somatomedine pod uticajem hormona rasta izlucuje jetra, ali i druga tkiva. Zbog toga se kod sumnje na akromegaliju osim razine hormona rasta u krvi, mjeri i razina somatoliberina.
Hipofiza žena izlucuje više hormona rasta od muškaraca. Izlucivanje hormona rasta kod žena zavisi o menstrualnom periodu, a najveci je za vrijeme ovulacije. Hipofiza djece do puberteta luci više hormona rasta nego hipofiza odraslih, da bi nakon puberteta njegova razina pala na vrijednost koju imaju odrasla osoba. Kod djece koja se rode sa urodenim poremecajem koji se manifestuje manjkom hormona rasta, nužno je inetrvenisati davanjem ovog hormona koji se dobija metodom rekombinantne DNA. Ova djeca se razvijaju sasvim normalno, ali im je i nakon puberteta potrebno davati hormon rasta u kolicini koja je potrebna odrasloj osobi. Ljudski hormon rasta ne može se nadomjestiti niti jednim životinjskim hormonom rasta, tako da se nekad ovaj hormon dobijao iskljucivo iz ljudskih hipofiza. Ovaj nacin dobijanja hormona rasta bio je izuzetno skup i, zbog visoke cijene, bio je dostupan samo ogranicenom broju oboljelih. Danas, zahvaljujuci revolucionarnom otkricu metode rekombinantne DNA, dostupan je svima kojima je potreban.
Potvrden je uticaj hormona rasta na starenje. Osobe cija hipofiza izlucuje manje hormona rasta brže stare, kod njih dolazi do pojacanog taloženja masti u predjelu stomaka, porasta razine masnoca u krvi i znacajnog gubitka mišicne mase. Kod svih osoba prije ili kasnije koncentracija hormona rasta se smanjuje. Ove promjene u izlucivanju hormona rasta više su izražene kod muškaraca, nego kod žena istih godina i ova pojava kod muškaraca starije dobi naziva se somatopauza ( analogija sa menopauzom kod žena ). Ova zapažanja navela su naucnike da proces starenja kod muškaraca probaju usporiti dodatkom hormona rasta. Pocetni rezultati, prema autorima ovih istraživanja, ohrabruju i prvi rezultati ispitivanja na dobrovoljcima rezultirali su povecanjem mišicne mase i normalizacije masnoca u krvi, što u skoroj buducnosti otvara mogucnost šire primjene hormona rasta u ublažavanju posljedica starenja kod muškaraca. Ipak treba sacekati da se vide svi rezultati ovih istraživanja, a posebno moguce posljedice ovog oblika hormonski nadomjestnog lijecenja.
