Pristup u lijecenju akromegaliji koja nastaje zbog prisustva adenoma hipofize (somatotropinoma) drugaciji je nego kod prolaktinoma. Dok se za terapiju prolaktinoma lijecnici najcešce odlucuju na medikamentoznu terapiju ( bromergon, dostineks ) kao prvi izbor u pokušaju da se kontroliše bolest, kod somatotropinoma lijecnici se najcešce odlucuju za kirurški zahvat. Dva su razloga za to. Prvi je taj što su somatotropinomi u oko 80% slucajeva veliki tumori precnika preko 10 milimetara koji su u trenutku dijagnoze pritiskom na hipofizu i okolno tkivo vec ozbiljno ugrozili zdravlje bolesnika, što zahtijeva hitno uklanjanje ili barem smanjenje tumorske mase. Drugi razlog leži u cinjenici da somatotropinomi slabo odgovaraju na medikamentoznu terapiju koja medicini danas stoji na raspolaganju. U ovom nastavku upoznat cemo citaoce kako suvremena medicina pristupa lijecenju akromegalije, dok je lijecenje biljnim preparatima koje proizvode autori ovog teksta, opisano u sklopu ove web stranice.

Medikamentno liječenje akromegalije

Otkrice da hipotalamus preko svoja dva hormona somatostatina i dopamina smanjuje sekreciju hormona rasta iskorištena je u pokušaju kontrole razine hormona kod pacijenata sa somatotropinomom. Problem je bio u tome što ovi hormoni imaju izrazito kratak poluživot i zbog toga su se morali davati kontinuirano putem krvi, što je bolesnike cijelo vrijeme lijecenja vezalo za postelju. U posljednje vrijeme proizvedene su odgovarajuce zamjene za ove hormone sa dužim poluživotom i slicnim ucinkom kao i izvorni hormoni ( agonisti somatostatina i dopamina ). I pored ovog napretka medikamentna terapija u lijecenju somatotropinoma danas se koristi relativno rijetko kao prvi izbor u lijecenju akromegalije, prije svega zbog toga što ne može dovesti do potpunog povlacenja tumora, tako da je njeno korištenje ograniceno na starije bolesnike koji bi teško podnijeli operaciju, kao i kod onih bolesnika koji odbijaju da se podvrgnu kirurškom zahvatu. Kod pacijenata kod kojih je dijagnosticiran veliki somatotropinom medikamentno lijecenje cesto se koristi kao uvod u operaciju, jer se medikamentima postiže smanjenje tumorske mase, što olakšava samu operaciju i smanjuje širinu kirurškog zahvata. Medikamentno lijecenje danas se cesto koristi i kao dopuna kirurgiji, jer operacijom nije uvijek moguce u potpunosti ukloniti kompletan tumor. U tom slucaju se nakon operacije pacijentima daju agonisti hormona koji blokiraju izlucivanje hormona rasta iz preostale tumorske mase. Nekad se u uklanjanju preostalolog tumora koristilo zracenje, medutim efekti radioterapije, zbog ogranicene doze zracenja, osjetili bi se tek za nekoliko godina, tako da se najboljom pokazala kombinacija kirurgije i medikamenata.
Lijekovi koji se koriste u kontroli akromegalije su agonisti dopamina i to isti oni koji se koriste i u lijecenju prolaktinoma i hiperprolaktinemije ( Bromergon, Dostinex, Lizurid ). Njihova primjena kod oko polovine pacijenata dovodi do smanjenja razine hormona rasta, medutim doze potrebne za smanjenje sekrecije hormona rasta znatno su vece nego kod lijecenja prolaktinoma. To je još jedan razlog zašto se lijecnici odlucuju na operaciju somtotropinoma i kod pacijenata kod kojih je odgovor na medikamentno lijecenje dobar, jer ovako visoke doze agonista dopamina izazivaju jake nuspojave kod oboljelih, a njihovo korištenje kod pacijenata koji se iz bilo kojeg razloga ne mogu operisati, doza lijeka se cesto mora prilagoditi, što izaziva znatno slabije efekte lijecenja od ocekivanih.

Kirurško lijecenje somatotropinoma

Cilj lijecenja akromegalije je uklanjanje tumora (somatotropinoma) koji pojacano izlucuje hormon rasta, cime dolazi do normalizacije ovog hormona. Kako se ovaj cilj najbrže postiže kirurškim uklanjanjem tumora, ova metoda je i dalje najcešca i njeni efekti su mjerljivi jako brzo i vec pri samomo kraju operacije razina hormona rasta se dovodi u normalne okvire ili se to dešava najdalje nekoliko sati nakon operacije. Razina somatomedina putem kojih
hormon rasta ostvaruje svoje djelovanje dovodi se u normalne granice za nekih 10 - 15 dana nakon zahvata. Ovako znacajni efekti koji se postižu operativnim zahvatom posebno su važni za one pacijente kod kojih pojacana izloženost djelovanju hormona rasta nije uzrokovale trajne posljedice, jer se normalizacijom hormona rasta i somatomedina u kratkom vremenu sve uocene anomalije povlace, a smnajnjenjem tumora

 Makroadenom hipofize nakon uradene MR selarne regije

dolazi i do normalizacije vida, nestaje glavobolja, a normalizira se i rad hipofize koja kod oboljelih od somatotropinoma usljed pritiska od strane tumora ne funkcioniše normalno, što se manifestuje i drugim hormonskim poremecajima. Zbog toga se obljelima na dan izlaska iz bolnice uzimaju uzorci krvi za odredivanje hormona rasta i somatomedina, a dobiveni rezultati se porede sa onima koji se uzimaju kasnije. Nakon otprilike 45 dana nakon operacije pacijentima se mjere i svi ostali hormoni hipofize, da se vidi postoji li kakvo odstupanje u radu hipofize prouzrokovane pritiskom tumora na tkivo hipofize. Ako se kod operisanih pacijenata utvrdi povišena razina hormona rasta uvodi se medikamentna terapija uz redovite kontrole svaka 3 mjeseca. Ako se nakon toga vrijednosti hormona rasta normalizira, doza lijeka se smanjuje. Kod pacijenata kod kojih su vrijednosti ovog hormona povecane, doza se povecava, a ako pacijent teško podnosi povecanu dozu lijeka onda se daje prvobitna doza u kombinaciji sa radioterapijom ( zracenjem ).
Dosta su oskudni podaci o uticaju somatotropinoma na trudnocu, ali ono cime lijecnici raspolažu ukazuje na to da povecana razina hormona rasta ne utice na tok trudnoce, niti da ozbiljnije može ugroziti plod ili zdravlje trudnice. Za razliku od velikih prolaktinoma koji u trudnoci mogu naglo povecati svoju velicinu, zbog uticaja estrogena, na somatotropinom pojacana stimulacija estrogenima nema uticaj, a ako kod trudnice i dode do povecanja somatotropinoma, lijecenje se može odgoditi do poroda. Izuzetak su trudnice kod kojih tumor naglo raste i uz to dolazi do problema sa vidoma. Kod njih treba poceti medikamentozno lijecenje ili u krajnjem slucaju izvršiti kirurški zahvat i ukloniti tumor.